XIV. postaja: Isusa polažu u grob

www.sinsacroart.com

Četrnaesti križ: Ostati bez ljudske nade
Moji su prijatelji mislili da su mi ukazali najveću počast
stavivši moje tijelo u grob. Brinuli su se za tijelo.
To je sve što su mogli učiniti. Zaboravili su da sam rekao:
To je samo za tri dana.
Smrt ne vlada nada mnom.
Sjeti se da te grob plaši. Kad se zatvori grobni humak, više te nema.
Kad iza tebe ne ostane ni najmanji trag, što ćeš tada učiniti?
Kad znaš da nitko neće dolaziti na tvoj grob, kad završiš nepoznat i jadan,
kad baš ništa iza tebe ne ostane, tad ćeš me sresti!
To je križ – izgubiti i posljednju želju: ovdje nešto značiti,
ostaviti nešto iza sebe. To je zapravo ono što ti smeta da budeš svjetlo.
Tu ćeš me naći. Ali kako, dok se bojiš leći u grob sebičnosti, biti pokopan?
Dok prelaziš k meni, a ne rušiš mostove iza sebe, kako ćemo se naći?
A upravo je to trenutak kad ću moći preobraziti tvoj život.
To je četrnaesti križ i nad njim lebdi uskrsnuće.
Kako se radujem grobu tvoje oholosti!
Ti se još ne daš u grob, još se opireš umiranju svoga života. Zato si mrtav.
Kad bi htio leći u grob oholosti i umrijeti sebi,
tad bi uskrsnuo mome životu. Samo mrtav čovjek može uskrsnuti.
Jer smrt ti još nije oduzela i posljednji otpor!
Ne boj se! Riječ je o mostu između mene i tebe.
Smrt grijeha radost je i zagrljaj mene i tebe.
Najveličanstvenija eksplozija ljubavi.
Ja sam prošao taj put i čekam te.
Zar ne shvaćaš da nisam otišao sa zemlje?
Prije sam bio gost na zemlji. Tek sam sada gospodar zemlje.
I ti ćeš biti takav.
Predaj smrti ono što joj i tako pripada.
Nemoj više gledati grob kao beznađe i kraj, nego kao rađanje i početak.
Neka umre tvoja oholost.
Uskrsna zora već je na pomolu.